Ostavljena od strane svoje porodice kao četvoromjesečna beba, Jasmina Stojanović (35) iz Kragujevca, djetinjstva se sjeća samo kroz jedne minđuše i lutku – bebu koja je mogla da plače. Majka ju je sa 19 godina predala Centru za socijalni rad, povijenu u kesu jer za pelene nije imala. Nakon više od 3 decenije Jasmina je pronašla svoju majku i dovešće je sebi.
Odlučila je da uprkos svemu u starosti gleda svoju majku i brine o njoj. Ova žena velikog srca pokazala je da praštanje nije slabost, nego snaga, a danas je zahvalna Bogu što ju je blagoslovio sa sedmero djece i porodicom punom ljubavi.
Kao djevojka sa 19 godina, Jasminina majka upoznala je mladića u kojeg se zaljubila. Njihova ljubav donijela je novi život, ali stvari su se ubrzo počele mijenjati. Kako kaže Jasmina, nakon što ju je otac napustio, njena majka ostala je bez podrške svoje biološke porodice.
Moja majka je imala samo 19 godina kad se zaljubila u mog oca. Njihova ljubav bila je velika, ali ne i ravnopravna. Majka je voljela cijelim srcem, dok je otac bio boem – čovjek nemirnog duha, kojem su kafane i sloboda bili važniji od porodice. Kada sam se rodila, nije ostao uz nas. Napustio je moju majku samu da se suoči sa svim. Sama je otišla da se porodi, sama me izvela iz bolnice. Nakon toga živjela je kod svoje majke, moje nane, jer nije imala oca – umro je jako mlad. Rekla mi je da su je tjerali da se uda jer je nana ostala mlada udovica s četvero djece i nije radila. Kada je došla i beba, više nije mogla izdržati. Čuvala me četiri mjeseca, a onda je s nanom otišla u Centar za socijalni rad i potpisala papire da me smjeste u hraniteljsku porodicu. Potom se posvađala sa svojom majkom i otišla živjeti kod svoje nane – priča Jasmina.
Sreća ju je pogledala kada je upoznala hraniteljsku porodicu
Hraniteljska porodica nikad je nije odvajala od svoje djece – bila je njihova mezimica.
Siromaštvo koje je pritiskalo njenu majku da je preda hraniteljima, kao i okrutna okolina, obilježili su Jasmininu budućnost. No, Jasmina kaže da je ipak bila rođena pod “sretnom zvijezdom”. To potvrđuje hraniteljska porodica iz Miloševca kojoj je data kada je imala šest mjeseci. Jasmina kaže da im je bila mezimica, pored njihove vlastite djece. Školovali su je, brinuli o njoj i lijepo je oblačili.
Moja majka zaista nije imala ništa. Nisam bila povijena ni u pelenu, već u vreću. Nana je dolazila povremeno da me obiđe, to se jedino sjećam. Znam da mi je majka za sve to vrijeme kupila jedne naušnice i lutku-bebu koja plače, i to je bilo sve. Predana sam srpskoj hraniteljskoj porodici iz Miloševca i s njima sam cijeli život, od svog šestog mjeseca do danas. Sada su mi oni kumovi. Kćerka žene koja me čuvala, koju smatram sestrom, prošle godine krstila je moju djecu, a žena koja me čuvala krstila je mene. Hraniteljica je imala svoju biološku djecu, sina i kćerku, ali ja sam uvijek bila mezimica. Uz njih sam imala lijep život – bila sam školovana, imala sam šta jesti, piti, bila sam lijepo obučena i njegovana – prisjeća se Jasmina. Dodaje da je hraniteljska porodica nikada nije podsticala na negativne emocije prema svojoj majci.
oja hraniteljica nikad nije dozvolila da ružno govorim o svojoj majci, niti je ona govorila nešto loše o njoj. Uvijek mi je govorila da sigurno postoji razlog zašto me je ostavila i da je ona, pored svega, ipak moja majka. Tako sam naučila da je volim uprkos svemu – kaže Jasmina.
“Jasmina, sine, jesi li to ti?”
Prvi kontakt s majkom ostvarila je prije 3-4 godine nakon što je od bake saznala ime majčinog supruga i pronašla ga preko Facebooka. Kada su se prvi put vidjele preko kamere, trenutak je bio neizbrisiv.
Sada kada sam odrasla žena, željela sam razgovarati s majkom. Nikad nisam tražila da mi objasni zašto me ostavila, ali ona je sama željela to podijeliti sa mnom. Oduvijek mi je nedostajala majka, bez obzira na to što sam imala hraniteljicu koja mi je bila više od rođene majke. Prije četiri godine, dok je baka još bila živa, saznala sam kako se zove tadašnji majčin suprug i preko Facebooka smo stupili u kontakt. Kad sam je vidjela preko kamere, odmah je rekla: “Jasmina, sine, jesi li to ti?” Pala je na pod od suza. Jako mi je to teško palo – prisjeća se Jasmina kroz suze, dodajući da je majka danas u Italiji i ima četvero djece.
“Živjet će sa mnom, i sve što imam ja, imat će i ona”
Zbog porodičnog nasilja koje je doživjela, Jasminina majka prolazila je kroz težak period i našla utočište u sigurnoj kući. Jasmina, nevjerovatno plemenita, odlučila je dovesti majku k sebi i pružiti joj siguran i lijep život.
Moja majka više nije s tim čovjekom jer je od njega trpjela nasilje. Trenutno je u sigurnoj kući u Italiji. Razgovarala sam s njom i rekla da će doći živjeti kod mene, u Njemačku. Neću dopustiti da se muči – to je ispod mog dostojanstva, jer je ipak moja majka. Sada ima 55 godina i treba joj pomoć. Rekla sam joj: “Majko, doći ćeš kod mene, ne dam te, i sve što imam ja, imat ćeš i ti.” Ona mi je rekla da to ne zaslužuje jer me ostavila, ali Bog me blagoslovio sa sedmero djece i neću dopustiti da se ona muči u starosti – kaže Jasmina.
Jasmina krivi svog oca za sve što je majka prošla.
Moj biološki otac preminuo je prije deset godina. Vidjela sam ga samo jednom u životu. Napustio je moju majku kada joj je bio najpotrebniji. Da je bio uz nju, danas bi sve bilo drugačije – kaže Jasmina.
Kao žena i majka, Jasmina je simbol oprosta i bezuslovne ljubavi, dajući primjer da porodicu ne određuju greške iz prošlosti, već snaga zajedništva koje uvijek može biti obnovljeno.
