Lejla Zalihić, mještanka Buturović Polja, jedna je od onih koji su preživjeli dramatične poplave u Bosni i Hercegovini. Priča nje i njene kćerke Asje o borbi za život obišla je sve zemlje regiona.
U ispovijesti za N1 Lejla Zalihić je kazala kako još uvijek nije svjesna svega, te da joj tek sada naviru neka sjećanja od te strašne noći.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
“Još uvijek nisam svjesna svega. Tek mi neke stvari dolaze. Sve se desilo u kratkom vremenu, da nismo imali razmišljati šta i kako. Otišli smo da spavamo i komšija nas je nazvao i samo rekao da je tu voda. Vidjela sam na prozoru da je haos. Uzela sam osnovne stvari i otišli smo na sprat gdje je spavala moja svekrva i Asja. Vidjela sam da vode odnese naše auto. Zvali smo pomoć. Ali niko nije mogao u tom trenutku da nam priđe. Rekla sam mužu da nam nema spasa. Popeli smo na treći sprat onda. Kada sam se gore popela vidjela sam nema niti jedne kuće. Sudnji dan. Kuća se krenula tresti. Voda me krenula nositi”, kazala nam je Lejla.
No, kako kaže sada su i Asja i ona dobro s obzirom šta su sve prošle.
“To se desilo oko tri- pola četiri u noći. Drvo me udarilo, voda me nosila. Čula sam samo neko govori mama. Kako smo bili do pola jezera. Ja sam nosila nju. Preplivale smo jezero sa jedne na drugu stranu. Sjedili smo sat i nešto na obali. Tada je došao do nas jedan čovjek. I onda smo kroz šumu išli, padala su drveća. Izašli smo na cestu i onda smo došli do jednog komšije koji nas je primio u kuću. Jeli smo, ja sam tu zaspala i više se ne sjećam. Asja je dobro. Drago mi što smo preživjele, s druge strane voljeli bi da nam svekrvu pronađu.. Da je dobro… Ona je bila moja druga mama. Bila sam odustala, ali kada me Asja zovnula dobila sam snagu”, kazala je Lejla za N1.
