Američki general Wesley Clark, bivši Vrhovni komandant savezničkih snaga u Evropi, govorio je za Klix.ba o završnim vojnim operacijama u Bosni i Hercegovini 1995. godine, ali i o ključnim momentima Dejtonskih pregovora.
Osvrnuo se na jesenje operacije Armije RBiH, Hrvatske vojske i HVO-a, koje su dramatično promijenile stanje na frontu u septembru i oktobru 1995. godine. Na pitanje jesu li te snage mogle osloboditi Prijedor i Banju Luku, Clark kaže da je to bilo moguće.
“Da nisu bili zaustavljeni, možda bi zauzeli Banju Luku, ali u ratu je zamah presudan, a kada su ga izgubili, nisu ga mogli povratiti”, rekao je on.
U javnosti se godinama ponavlja priča da je NATO bio spreman bombardovati Armiju RBiH i HV ako bi ušli u Banju Luku. Clark odlučno odbacuje takve teze.
“Ne, ne bismo bombardovali te jedinice. Po mom mišljenju, Dejtonski sporazum bi bio dodatno ojačan. Ali odluka o zaustavljanju je donesena zato što je Federacija u tom trenutku držala oko 51 posto teritorije, koliko je predviđeno dogovorom. Postojala je i bojazan da bi snage iz Srbije mogle pokrenuti kontraofanzivu”, kazao je Clark.
Govorio je i o neuspjeloj hrvatskoj operaciji “Una-95”. Prema njegovim riječima, istina je da su američki zvaničnici upozorili Zagreb da ne pokreće operaciju.
“Zvanična priča je da su dobili ‘žuto svjetlo’ od Bijele kuće. Ovo je kasnije otkriveno u Kongresu. Ali na sastanku u Pentagonu u julu 1995. Šušku je rečeno: Ne, nemojte to raditi”, rekao je Clark.
Vratio se i na pitanje moguće kopnene intervencije SAD-a u Bosni prije Dejtona. Smatra da bi ulazak američkih trupa pod mandatom UN-a bio “besmislen”, jer je UN, kako kaže, imao sputan sistem komandovanja.
“S druge strane, zračna kampanja jeste djelovala. Čak i ograničena upotreba početkom septembra 1995. potaknula je Miloševića na pregovore. Znam to, razgovarali smo o tome dva puta”, istakao je.
Clark je u Dejtonu bio drugi najstariji član američkog tima, zadužen za vojni aneks, karte, kontakte sa srpskim i hrvatskim vojskama, te pitanja policije i povratka izbjeglica. Izetbegovića smatra najtvrđim pregovaračem.
Ostale vijesti
“Imao je najviše toga da izgubi. Govorio je da je nepravedno da mora prepustiti dio zemlje pod kontrolu bosanskih Srba. Tuđman je bio umjeren, a Milošević je želio sporazum jer je dostigao svoj kulminacijski trenutak i prisilio bosanske Srbe da pristanu”, dodaje.
Najkritičnijim momentom smatra pitanje Brčkog, koje je, kaže, u jednom “epskom diplomatskom trenutku” proglašeno zajedničkom zonom, što je otvorilo put finalnom dogovoru.
Bilo je, navodi Clark, i drugih napetih trenutaka – od naslovnice magazina Newsweek do pitanja vojnog aneksa, prisustva NATO-a i statusa Sarajeva – ali nijedan, osim pitanja Brčkog, nije ozbiljno prijetio rušenju pregovora.
