data-nosnippet>
Ovo je priča o velikoj, tragičnoj ljubavi Envera Šiljka i Fride Laufer – dvoje hrabrih ljudi koji su se voljeli u jednom od najokrutnijih vremena i koji su prerano izgubili živote, ostavivši iza sebe priču koja i danas potresa cijeli region.
Ljubavna priča Envera Šiljka iz Bosanske Gradiške i Fride Laufer, Jevrejke iz Tuzle, započela je uoči Drugog svjetskog rata. Do posljednjeg dana ostali su vjerni svojim idealima, iako su zbog toga platili najvišu cijenu – vlastitim životima.
Upravo pjesmu „Je l’ ti žao što se rastajemo“ Enver je napisao Fridi čekajući strijeljanje u tuzlanskom zatvoru, svjestan da mu se bliži kraj. Cedulju s ovim stihovima uspio je doturiti Fridi, a ona je pjesmu prenijela dalje prije svog tragičnog kraja u logoru 1942. godine. Stihovi su s vremenom postali simbol njihove vječne ljubavi i prenose se s generacije na generaciju.
Posebnu emotivnu snagu pjesmi dao je Halid Bešlić, koji ju je otpjevao na izuzetno potresan način. Spot i izvedba izazivaju suze i bude najdublje emocije, a po ovoj priči nastao je i roman „Slana zemlja“ Jasmina Imamovića.
Voljeli se u okrutno vrijeme
Enver Šiljak rođen je 15. augusta 1919. godine u Bosanskoj Gradiški. Poticao je iz siromašne porodice – otac Salih bio je kafanski muzičar s neredovnim primanjima, zbog čega je Enver od malih nogu bio primoran sam se snalaziti za život.
Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju je pohađao u Banjoj Luci. Zbog učešća u aktivnostima revolucionarne omladine isključen je iz škole, nakon čega je školovanje nastavio u Osijeku. Bio je odličan učenik i zarađivao je držeći privatne časove.
U Tuzli je bio aktivan u Radničkom sportskom klubu „Sava“, gdje je igrao fudbal na poziciji centarfora, ali i politički djelovao među omladinom, šireći ideje Komunističke partije Jugoslavije, čiji je član postao 1940. godine. Zbog teške materijalne situacije nije mogao upisati studije, pa se 1938. godine zaposlio u Rudniku „Kreka“ u Tuzli, gdje je postao sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a.
Hapšenje i smrt
U februaru 1941. godine uhapšen je i protjeran u rodni grad, ali se ubrzo vratio u Tuzlu, gdje je živio ilegalno. Nakon okupacije Jugoslavije radio je na pripremama oružanog ustanka.
Zajedno s Fridom Laufer, svojom djevojkom i aktivistkinjom KPJ, bio je zadužen za organiziranje prelaska husinskih rudara u partizane. Tokom jedne takve akcije, u julu 1941. godine, izdani su i uhapšeni od strane ustaških vlasti.
Ostale vijesti
Preki sud osudio je Envera Šiljka na smrt, a 5. septembra 1941. godine strijeljan je zajedno s Rudolfom Vikićem i Memom Suljetovićem. Odbio je tražiti pomilovanje, poručivši da priznaje samo sud Komunističke partije.
Dok su ga vodili na strijeljanje, Enver je pjevao Fridi pjesmu „Je l’ ti žao što se rastajemo“. Pred samu egzekuciju skinuo je bluzu i dao je kočijašu koji je čekao da odveze njegovo tijelo.
Sudbina Fride Laufer
Frida Laufer je krajem augusta 1941. godine deportovana u logore Gospić, Loborgrad, a potom i u Jasenovac ili Auschwitz, gdje je ubijena. Prema svjedočenjima, u logoru je 1942. godine rodila Enverovog sina, ne znajući da je Enver već mjesecima mrtav.
U posljednjoj dopisnici, poslanoj 9. maja 1942. godine, Frida pita sestru zna li šta se desilo s Enverom – očigledno još uvijek nije bila sigurna da je ubijen.
Ljubav koja je nadživjela smrt
Priča o Enveru Šiljku i Fridi Laufer ostala je trajni simbol ljubavi, otpora i ljudskog dostojanstva. U Tuzli je 2. oktobra 2010. godine svečano otvoren Most narodnog heroja Envera Šiljka i Fride Laufer, koji građani često nazivaju i Mostom ljubavi.
Njihova priča i danas podsjeća da ni najokrutnije vrijeme ne može uništiti ljubav, ideju i ljudsku hrabrost.
