data-nosnippet>
Tribina Elvedin Pezića, održana u Narodnom pozorištu Mostar povodom nastupajućeg mjeseca Ramazana, izazvala je podijeljene reakcije u Mostaru. Dok jedni smatraju da je riječ o legitimnom vjerskom predavanju i pravu na slobodu govora, drugi problematiziraju i izbor gosta i činjenicu da je događaj održan u javnoj kulturnoj instituciji.
O tribini su, svako iz svog ugla, izvještavali i Hercegovina.in i Večernji list BiH, naglašavajući različite aspekte – od ranijih kontroverzi vezanih za Pezićeve javne istupe, do same prirode događaja, koji je, prema najavama, bio posvećen savjetima muslimanima kako dočekati i iskoristiti Ramazan.
O čemu se zapravo vodi rasprava?
Važno je razdvojiti nekoliko stvari. Tribina je protekla bez incidenata i okupila veliki broj ljudi, što pokazuje da interes za ovakve sadržaje postoji. S druge strane, Pezić je javna ličnost čiji su raniji stavovi, posebno o ulozi žena u društvu, izazivali ozbiljne kritike dijela javnosti, akademske zajednice i civilnog sektora.
Rasprava se, stoga, ne vodi isključivo o njemu kao osobi, već o javnom prostoru, njegovoj namjeni i simbolici.
Mostar kao javni i grad svih ljudi Bosne i Hercegovine
Mostar je grad Bosne i Hercegovine – historijski, kulturno i društveno složen prostor u kojem žive različite zajednice, identiteti i svjetonazori. Javne institucije, posebno one kulturne, ne pripadaju jednoj ideološkoj, vjerskoj ili političkoj matrici, već svim građanima koji ovaj grad doživljavaju kao svoj.
Zato dio javnosti smatra da institucije poput Narodnog pozorišta moraju biti dodatno oprezne, ne zato što je riječ o vjerskoj tribini, već zato što javni prostor u Mostaru nosi posebnu težinu i simboliku zajedničkog života.
Sloboda govora i odgovornost institucija
Sloboda govora i vjerskog izražavanja je neupitna. Međutim, ona ne isključuje pravo javnosti da postavlja pitanja i traži objašnjenja od onih koji upravljaju javnim ustanovama.
Negodovanje dijela građana ne mora značiti poziv na zabranu ili cenzuru, već potrebu za jasnijim kriterijima: šta je prikladno za prostor kulture, a šta bi možda trebalo ostati u drugim, za to namijenjenim okvirima.
Jesu li kritike opravdane ili ne – zavisi iz kojeg ugla se posmatra. No jedno je sigurno: Mostar nije ničiji privatni prostor, niti poligon za dodatne podjele. On je bosanskohercegovački grad u kojem javne institucije moraju voditi računa o osjetljivom društvenom kontekstu i porukama koje šalju.
Ako je ova tribina otvorila raspravu, onda je to možda i njena jedina istinska vrijednost – da se konačno razgovara o tome kakav Mostar želimo i ko odlučuje o njegovom javnom prostoru.
