data-nosnippet>
Jedna od najtežih i najpotresnijih priča ispisanih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu jeste sudbina djevojčice Almire Bektović. Djeteta kojem se u prvim mjesecima rata u Foči izgubio svaki trag. Djevojčice koja je, prema svjedočenjima, oteta iz naručja majke, odvedena i potom nestala bez ikakvog zvaničnog traga.
Prema zabilješkama novinara Nedima Hasića, Almira je bila među djevojkama koje su držane u takozvanoj Karamanovoj kući – objektu koji je tokom rata služio kao mjesto zatočenja i sistematskog zlostavljanja žena i djevojaka u Foči.
Svjedočenja iz Karamanove kuće
Preživjele žene svjedočile su da su silovanja bila organizovana i sistematska. Navodi se da su vojnici ulazili u prostorije i odvodili žene i djevojke po vlastitom izboru, često zajedno majke i kćeri.
Jedna zaštićena svjedokinja na suđenju ratnom zločincu Ratko Mladić govorila je o traumama koje su preživjele žene:
“Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište… Borim se, ali moj život je uništen. Ubili su mi majku i brata, uzeli su moju sreću.”
Prema dostupnim informacijama, Almira Bektović je nakon zatočeništva navodno prodata za 200 maraka i odvedena prema Crnoj Gori, gdje je, prema pretpostavkama, ubijena. Njeno tijelo nikada nije pronađeno.
Danas postoji samo jedna sačuvana fotografija Almire. Njena majka kopiju je predala udruženju koje vodi Bakira Hasečić, dugogodišnja aktivistkinja za prava žrtava ratnih zločina.
Zbunjeni hodnici Suda BiH
Ova priča ponovo je otvorena i u kontekstu sudskog procesa protiv Dragoljub Kunarac, osuđenog za ratne zločine počinjene u Foči.
Prema riječima Bakire Hasečić, na Sudu BiH došlo je do neobičnih i zbunjujućih dešavanja. Suđenje je bilo zakazano u 9 sati, ali su se na monitorima i vratima sudnice pojavljivale kontradiktorne informacije. Sudnica je u jednom trenutku bila prazna, da bi potom stigla informacija da se suđenje odgađa. Nedugo zatim, stigao je novi poziv da ročište ipak počinje u 10 sati.
“Suđenje je počelo bez obrazloženja zašto je došlo do kašnjenja”, navela je Hasečić.
Teret koji ostaje
Za žrtve i njihove porodice, svaki sudski proces nosi dodatnu emocionalnu težinu. Pitanje koje ostaje jeste kako se osjećaju oni koji se, godinama nakon rata, mogu susresti s osobama osuđenim za najteže zločine.
“Kad osjetiš ratnog zločinca na svojoj koži, uvijek imaš osjećaj da ti je neko iza leđa”, poručila je Hasečić.
Sudbina Almire Bektović i dalje je bez zvaničnog epiloga. Bez pronađenih posmrtnih ostataka, bez groba, bez zatvorenog poglavlja. Njeno ime ostaje simbol patnje, ali i podsjetnik da istina i pravda, ma koliko sporo dolazile, ne smiju biti zaboravljene.
