data-nosnippet>
Odluka Žalbenog suda u Novom Sadu da troje od šestoro opozicionih i omladinskih aktivista pusti iz pritvora i stavi u kućni pritvor izazvala je političku buru u Srbiji, ali i otvorila pitanje nezavisnosti pravosuđa u državi koja se posljednjih godina sve više suočava s unutrašnjim tenzijama, političkim pritiscima i sve glasnijim građanskim otporom.
Sud je tako odgovorio na višednevne studentske proteste i blokadu zgrade suda, a sve se dešava u trenutku kada je u posjeti Srbiji visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk. Međutim, umjesto smirivanja tenzija, ova sudska odluka dodatno je rasplamsala bijes predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je, u maniru populističkih vođa, zaprijetio “suočavanjem sa obojenom revolucijom”.
Aktivisti i gladni i žedni, Vučić viče: “Teroristi i pučisti!”
Šestoro opozicionih i omladinskih aktivista uhapšeni su 14. marta pod optužbom da su pripremali krivična djela protiv ustavnog poretka Srbije. Među njima je i profesorica sociologije Marija Vasić, članica Pokreta slobodnih građana, koja je prošle sedmice započela štrajk glađu i žeđu, što je rezultiralo njenim kolapsom i hitnim premještanjem u zatvorsku bolnicu.
Njen sin, Milan Čanak, okupljenima ispred suda poručio je da njegova majka nije bila svjesna koliku podršku ima napolju:
“Ona je mislila da su je svi zaboravili. A napolju gori i zemlja i nebo zbog nje. Hvala vam svima.”
Iako su troje aktivista pušteni u kućni pritvor, troje ostaje iza rešetaka, što i dalje predstavlja razlog za nastavak blokade pravosudnih institucija.
Vučićev bijes – bijeg od odgovornosti ili najava obračuna?
Vučić nije štedio riječi. Pred medijima bliskim režimu obrušio se na sud, optužujući ga da “donosi protuzakonite odluke pod pritiskom ulice”, dodajući da je ovo “posljedica obojene revolucije” koju, prema njegovim tvrdnjama, neko izvana pokušava da sprovede u Srbiji.
U pokušaju da izjednači situaciju, predsjednik Srbije brani i četvoricu uhapšenih SNS-ovaca koji su bejzbol palicama napali grupu studenata u Novom Sadu, pri čemu je jednoj studentici slomljena vilica.
“Oni nisu htjeli izvršiti puč, nego su branili sebe”, izjavio je Vučić, dodavši da podržava poziv Miloša Vučevića, donedavnog premijera i lidera SNS-a, da se iduće sedmice organizuje kontrablokada suda – ovoga puta od strane naprednjaka.
Podsjetimo, upravo nakon tog incidenta Vučević je podnio ostavku, što je dovelo i do pada vlade.
Opozicija: Krah institucija i početak otvorene diktature
Opozicione stranke oštro su reagovale na Vučićeve poruke. Demokratska stranka ocjenjuje da predsjednik države pokušava relativizirati nasilje koje su počinili članovi njegove stranke i izjednačiti ga s građanskim protestom, nazivajući to paničnim refleksom režima.
Zborovi građana Novog Sada otišli su korak dalje:
“Poziv predsjednika na blokadu suda jeste zvanično proglašenje kraha institucija. Ovim Srbija ulazi u fazu potpunog institucionalnog raspada. Potrebno je hitno raspisivanje izbora!”
Po njima, ovo više nije samo politička kriza – sada je u pitanju borba za očuvanje bilo kakvog pravnog poretka.
Ministar pravosuđa zabrinut zbog pritiska ulice – dok SNS najavljuje svoj
Zanimljivo, zabrinutost zbog sudske odluke izrazio je i ministar pravosuđa Srbije Nenad Vujić, rekavši da, ako je odluka donesena pod pritiskom ulice, to ugrožava nezavisnost suda. No, nije komentarisao najavu SNS-a da će i oni naredne sedmice “izaći na ulicu” i blokirati sud – što takođe predstavlja direktan pritisak na pravosuđe.
Ulica kao posljednje uporište demokratije?
Sve ovo dolazi u trenutku kada, kako navodi Demokratska stranka, Vučić gubi podršku i u redovima službi sigurnosti koje su mu godinama bile oslonac. Ako se to pokaže tačnim, pred Srbijom su dani u kojima se može očekivati mnogo više političkih potresa, a moguće i dublji raskol unutar režima.
Dok vlast govori o puču, ulica govori o slobodi. No jedno je sigurno – Srbija više ne izgleda kao država s jakim institucijama, već kao sistem u kome predsjednik vlada po nahođenju, a sudovi su pod opsadom i režima i naroda.
