data-nosnippet>
Pitanje genetskih sličnosti između Srba i Turaka često se pojavljuje u javnim raspravama, posebno na društvenim mrežama i forumima. Mnogi vjeruju da je višestoljetna osmanska vladavina na Balkanu ostavila snažan genetski trag, dok drugi smatraju da je riječ o mitu koji nema naučno utemeljenje.
Jedan od komentara koji se često može pročitati glasi:
„Više puta sam prisustvovao raspravama gdje ljudi tvrde da smo genetski jako slični Turcima zbog perioda od pet stoljeća osmanske vladavine. Moj lični utisak je da imamo dosta fizičkih sličnosti – crte lica, oči, bradu…“
Ipak, savremena genetska istraživanja nude znatno precizniji odgovor.
Genetska istraživanja na Biološkom fakultetu u Beogradu
Istraživanja provedena na Biološkom fakultetu u Beogradu, u Centru za forenzičku i primijenjenu molekularnu genetiku, omogućila su detaljan uvid u genetsko porijeklo stanovništva. Naučnici koriste tri osnovne vrste analiza koje prate porijeklo po muškoj i ženskoj liniji.
Docentica dr. Milica Keckarević Marković objašnjava da se analiziraju ipsilon hromosom i mitohondrijska DNK.
– Ipsilon hromosom se prenosi s oca na sina gotovo nepromijenjen i prati mušku liniju porijekla, dok se mitohondrijska DNK nasljeđuje isključivo od majke i prati žensku liniju. Ove metode omogućavaju praćenje vrlo dalekih predaka – pojašnjava Keckarević Marković.
Promjene u ovim genetskim markerima dešavaju se izuzetno sporo, što naučnicima omogućava da prate migracije stanovništva hiljadama godina unazad.
Analiza cijelog genoma
Pored uniparentalnih markera, analiziraju se i veći dijelovi genoma kako bi se utvrdio ukupni genetski sastav populacije. Takve analize mogu pokazati udio evropskog, azijskog ili afričkog genetskog porijekla.
U Srbiji se ove analize provode isključivo u naučne svrhe, jer zahtijevaju sofisticiranu opremu i kompleksne metodologije. Posljednjih godina fokus istraživanja je upravo na ipsilon hromosomu, kako bi se što preciznije pratila historijska kretanja srpskog stanovništva.
Haplogrupe i porijeklo Srba
Ključni pojam u ovim istraživanjima su haplogrupe, koje označavaju skupine ljudi koji dijele zajedničkog pretka. Ako dvije osobe pripadaju istoj haplogrupi, genetski su bliže nego osobe iz različitih haplogrupa.
Najzastupljenija haplogrupa kod Srba je I2a1b3, koja je nastala prije oko 1.800 godina na području današnje Poljske, Bjelorusije i Ukrajine. Tokom slavenskih migracija ova haplogrupa se proširila na Balkan i danas je prisutna kod oko 30 do 40 posto srpske populacije.
Rezultati istraživanja jasno pokazuju da osmanski period nije imao značajan utjecaj na Y-hromosom srpskog stanovništva, što dovodi u pitanje popularne tvrdnje o snažnom turskom genetskom naslijeđu.
Koliko su genetske analize pouzdane?
Stručnjaci naglašavaju da su savremene genetske analize izuzetno pouzdane, ali da njihovo tumačenje mora biti pažljivo i stručno.
– Genetske mape ne služe za potvrđivanje ili negiranje identiteta, već za bolje razumijevanje historijskih migracija. Ako se rezultati ne poklapaju s nekim historijskim narativima, to ne znači da je nauka pogrešna – već da je historija složenija nego što se često predstavlja – zaključuje dr. Keckarević Marković.
Istraživanja, dakle, pokazuju da su genetski korijeni Srba dominantno vezani za slavensko i evropsko porijeklo, dok je genetski utjecaj Osmanlija znatno manji nego što se često pretpostavlja u javnosti.
