Kabul, glavni grad Afganistana, suočava se s jednom od najtežih humanitarnih i ekoloških kriza modernog doba. Prema najnovijim upozorenjima stručnjaka i humanitarnih organizacija, ovaj milionski grad mogao bi postati prva metropola na svijetu koja će ostati bez pitke vode.
Više od tri miliona ljudi u Kabulu svakodnevno traži način kako doći do osnovnog resursa – vode. Ulice ovog prašnjavog grada već godinama nemaju stabilnu vodosnabdijevenost, a duboki bunari, nekadašnji spas, danas su najčešće presušeni ili zagađeni.
„Nemamo uopće pitke vode. Svaki gutljaj nas košta, i zdravlja i novca. Djeca nam se stalno razbolijevaju,“ kaže Raheela, majka četvero djece koja živi u siromašnom kvartu Kabula. Svakog jutra izlazi na ulicu s kantama, čekajući dolazak cisterni koje često ne stignu do svih.
Glavni problem je pretjerano iscrpljivanje podzemnih voda koje su glavni izvor za cijeli grad. Stručnjaci iz organizacije Mercy Corps navode da se nivo vode u podzemnim rezervoarima spustio za više od 30 metara u posljednjih deset godina. Grad već sada troši desetine miliona kubnih metara više nego što se prirodno može obnoviti.
Zabrinjavajuće je i to što je oko 80% kabulske vode mikrobiološki neispravna. Zagađena je fekalijama, industrijskim otpadom i otpadnim vodama, što izaziva hronične zdravstvene probleme kod stanovništva. Djeca i stariji najčešće obolijevaju, a medicinske ustanove nemaju kapacitete da se nose s epidemijama izazvanim prljavom vodom.
Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju. Umjesto spore regeneracije podzemnih izvora otapanjem snijega, Kabul sada doživljava kratke, intenzivne kiše koje izazivaju poplave, ali ne pomažu u obnavljanju zaliha vode.
UNICEF i druge međunarodne organizacije upozoravaju da bi Kabul do 2030. godine mogao postati „grad bez vode“, ukoliko se ne poduzmu hitne sistemske mjere.
Stanovnici apeluju na međunarodnu zajednicu i vlasti da ne okreću glavu od ove katastrofe u nastajanju. Jer bez vode – nema života.
