data-nosnippet>
Jutros u New Yorku, pred Vijećem sigurnosti UN-a, odigrala se scena kakvu rijetko viđamo u međunarodnoj diplomatiji.
Još dok Schmidt nije ni sjeo za sto – Rusija je krenula u napad. Ambasadorica je ustala i javno ga proglasila uzurpatorom: čovjekom koji “nikada nije imao pravo” govoriti u ime međunarodne zajednice. Poruka je bila jasna – šuti, sjedni, idi kući.
Schmidt je sjeo. Uzeo mikrofon. I nije zašutio.
Ono što je uslijedilo trajalo je dvadesetak minuta – i niko u sali nije bio ravnodušan.
Rekao je da BiH stoji na ivici. Da lideri RS-a sustavno ruše državu iznutra. Da se Bošnjaci u RS diskriminišu na način koji krši sam Dejtonski sporazum koji je ta ista republika stvorila. Da su se narativi o “sukobu civilizacija” – za koje smo mislili da su prošlost – opasno vratili.
I onda je ispalio ono zbog čega će se o ovom nastupu pričati još dugo:
“Odlučio sam da završim svoj mandat.”
Odlazi. Sam. Po vlastitoj volji – ili pod pritiscima o kojima javnost možda nikada neće saznati sve.
Iza sebe ostavlja zemlju blokiranu, podijeljenu i sve umornu od obećanja koja se ne ispunjavaju. Iza sebe ostavlja pitanje na koje niko u Sarajevu, Banjoj Luci ni Briselu nema spreman odgovor:
Šta sad?
