data-nosnippet>
Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je punu odluku u predmetu U-10/26, kojom je utvrđeno da određene aktivnosti Republike Srpske povezane s budžetskim finansiranjem lobističkih usluga nisu u skladu s Ustavom BiH. Sud je posebno obuhvatio ugovor sa kompanijom „Dickens & Madson Canada Inc.“ i druge slične ugovore čiji su ciljevi, prema utvrđenju Suda, suprotni Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda i institucija Bosne i Hercegovine.
Odluka je donesena nakon zahtjeva Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
U fokusu je bio način na koji su budžetska sredstva RS-a korištena za finansiranje lobiranja u inostranstvu, uključujući ugovor potpisan 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva RS-a u Beču, i Arija Ben-Menashea, predsjednika kompanije „Dickens & Madson Canada Inc.“.
Nije problem svako lobiranje
Ustavni sud je posebno pojasnio da pitanje nije samo postojanje budžeta ili pravo entiteta da raspolaže vlastitim budžetskim sredstvima.
Sud je utvrdio da je ključno pitanje da li se ta sredstva koriste za aktivnosti čiji ciljevi nisu u skladu sa Ustavom BiH.
U odluci se navodi da entiteti imaju ustavni osnov za donošenje vlastitih budžeta, ali da njihovi zakoni, propisi i aktivnosti moraju biti usklađeni s Ustavom BiH i obavezujućim odlukama Ustavnog suda.
Sud se osvrnuo i na činjenicu da oblast lobiranja u Bosni i Hercegovini nije uređena jedinstvenim državnim zakonom.
„Nezavisnost RS-a“ bila jedan od ciljeva
Jedan od ključnih dijelova ugovora koji je Sud razmatrao odnosio se na cilj formulisan kao „nezavisnost Republike Srpske“.
Ustavni sud je podsjetio na odredbe Ustava BiH prema kojima Bosna i Hercegovina nastavlja svoje međunarodnopravno postojanje kao država, dok su Federacija BiH i Republika Srpska ustavno definirane kao entiteti unutar države.
Sud je naveo da Ustav BiH ne ostavlja prostor za suverenitet entiteta niti pravo na teritorijalno otcjepljenje.
U tom kontekstu Ustavni sud je ponovio raniji stav da entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi omogućilo teritorijalno odvajanje od Bosne i Hercegovine. Taj stav, kako se navodi u odluci, proizlazi iz ranije prakse Suda i predstavlja konačan i obavezujući stav u smislu Ustava BiH.
Spominjano i jačanje političke pozicije Milorada Dodika
Ustavni sud je analizirao i dio ugovora kojim je kao cilj navedeno osiguravanje političke podrške radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom.
Sud je u tom kontekstu podsjetio na raniju pravosnažnu odluku Suda BiH kojom je Dodiku prestao mandat predsjednika RS-a, kao i na datum njenog stupanja na snagu.
Sud je istovremeno konstatovao da je ugovor sa „Dickens & Madson Canada Inc.“ potpisan 6. septembra 2025. godine.
Lobiranje protiv odluka visokog predstavnika
U odluci su razmatrani i ciljevi koji su se odnosili na osporavanje mandata tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta i ukidanje njegovih odluka.
Ustavni sud je i u ovom dijelu ukazao na raniju praksu i status odluka visokog predstavnika u okviru mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.
Sud je kao nespojive s Ustavom BiH tretirao i aktivnosti čiji je cilj bilo lobiranje za ukidanje američkih sankcija pojedincima povezanim s organizacijom obilježavanja „Dana Republike Srpske“.
Sud zabranio dalje budžetske isplate
U skladu sa svojom odlukom, Ustavni sud BiH zabranio je sve isplate iz budžeta Republike Srpske povezane s ugovorom „Dickens & Madson Canada Inc.“, ali i budžetsko finansiranje drugih lobističkih aktivnosti koje imaju ciljeve suprotne Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda i institucija Bosne i Hercegovine.
Sud je naložio Narodnoj skupštini RS-a, Vladi RS-a i drugim nadležnim organima, uključujući predstavništva Republike Srpske u inostranstvu, da obustave takve aktivnosti i isplate.
U odluci se posebno navodi da se Republika Srpska u jednom od ugovora predstavljala kao „strana politička stranka“, što je Sudu bilo relevantno pri ocjeni načina i obima aktivnosti koje su finansirane iz entitetskog budžeta.
Odluka se odnosi i na slične ugovore
Ustavni sud nije se ograničio samo na jedan ugovor.
Sud je obuhvatio i „druge slične ugovore“ ukoliko se njihovim finansiranjem i provođenjem ostvaruju ciljevi koji su suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda BiH i odlukama institucija BiH.
Upravo je zbog toga odluka značajna i za buduće pokušaje finansiranja lobističkih aktivnosti iz budžeta Republike Srpske.
Konačno, Ustavni sud je poručio da samo postojanje lobističke aktivnosti nije predmet zabrane, već da je odlučujuće za koje ciljeve se lobira i da li su oni u skladu sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine.
