Samo dva dimnjaka i jedan silos danas podsjećaju na nekadašnju tvornica šećera Osijek, najveću fabriku šećera u bivšoj Jugoslavija.
Nekadašnji industrijski gigant, koji je u najboljim godinama zapošljavao oko 2.000 radnika i predstavljao jedan od simbola Osijek, danas je gotovo potpuno nestao.
Fabrika koja je hranila hiljade porodica
Nakon gašenja proizvodnje 2021. godine, kompleks je od 2023. postepeno rušen, a danas je prostor na kojem se nalazila jedna od najvećih prehrambenih industrija bivše države gotovo prazan.
Historija Šećerane počinje još 1905. godine, kada je osnovano prvo hrvatsko-slavonsko dioničko društvo za industriju šećera. Već naredne godine pokrenuta je proizvodnja na periferiji Donjeg grada.
U to vrijeme fabrika je mogla dnevno preraditi 700 tona šećerne repe, što je predstavljalo ogroman industrijski poduhvat.
Jedan od najvećih sistema u regionu
Nakon Drugog svjetskog rata fabrika je nacionalizovana i nastavila je poslovati pod nazivom Tvornica šećera Osijek.
Tokom narednih decenija izrasla je u jedan od najvećih industrijskih sistema u regionu, sa proizvodnim kapacitetom od čak 560.000 tona šećera po kampanji.
Kroz fabriku su prošle generacije radnika, a Šećerana je bila jedan od temelja industrijskog razvoja Slavonije.
Rat, privatizacija i kraj proizvodnje
Fabrika je teško oštećena tokom ratnih devedesetih godina, kada je pogođena stotinama granata.
Ipak, nastavila je raditi i nakon rata, ali su privatizacija i tranzicija postepeno doveli do njenog gašenja.
Broj zaposlenih godinama je opadao, a posljednjih 200 radnika napustilo je fabriku u martu 2021. godine, kada je proizvodnja konačno zaustavljena.
Simbol kraja jedne epohe
Danas su od nekadašnje Šećerane ostali samo dimnjaci, silos i sjećanja bivših radnika.
Za mnoge stanovnike Osijeka nestanak ovog kompleksa predstavlja kraj jedne velike industrijske epohe grada.
data-nosnippet>
