data-nosnippet>
Velika tragedija potresla je Sarajevo kada je tramvaj iskliznuo iz šina, a život je izgubio mladić Erdoan Morankić, student Akademije likovnih umjetnosti.
Erdoan je sin Armana Morankića, muzičara iz Brčkog koji je široj javnosti postao poznat kao finalist emisije Nikad nije kasno. Vijest o smrti mladića duboko je pogodila porodicu, prijatelje i sve koji su pratili Armanov životni i muzički put.
Rat mu prekinuo mladalačke snove
Arman Morankić je u ranijim intervjuima otvoreno govorio o svom djetinjstvu i snovima koje je prekinuo rat na prostoru bivše Jugoslavije.
– Želio sam da budem fudbaler Crvene zvezde kad sam bio mali jer sam bio lud za Zvezdom. To je bilo najbolje doba tog kluba i vjerovatno je i to utjecalo na moju dječačku želju. Znate kako je u školi, neko uhvati ovo, neko ono, a ko je mene nagovorio da navijam za Crvenu zvezdu, pojma nemam – pričao je Arman.
Prisjetio se i kako zbog rata nikada nije imao priliku otići na utakmicu.
– Imao sam osam, devet, dvanaest godina kada je počeo rat. A poslije smo se raseljavali, kome je bilo do Crvene zvezde ili bilo kakve utakmice – govorio je.
Rat je, kako je često isticao, mnogima poremetio planove i snove, ali je život nastavio graditi kroz muziku i porodicu.
“Moji sinovi su moj najveći ponos”
U jednom od razgovora Arman je s posebnim emocijama govorio o svojim sinovima, blizancima Ardijanu i Erdoanu.
– Ardijan studira komparativnu književnost, a Erdoan je upisao likovnu akademiju. Obojica su više nego zaslužili da studiraju to. Bili su jako talentovani za muziku, ali nisu imali želju da se time bave, što meni nije ni smetalo. Puno su mirnijeg karaktera od mene – govorio je tada.
Isticao je da ih nikada nije forsirao da krenu njegovim muzičkim putem, jer je želio da slijede vlastite snove.
Erdoan je izabrao umjetnost, slikarstvo i vizuelni izraz – put kojim je tek počeo koračati.
Tragedija koja je potresla javnost
Tramvajska nesreća u Sarajevu odnijela je jedan mladi život i ostavila neizbrisivu bol u porodici Morankić. Grad tuguje, a mnogi se prisjećaju riječi ponosnog oca koji je o svojim sinovima govorio s osmijehom i nadom.
Sudbina je, nažalost, bila surova prema porodici koja je već jednom osjetila kako historija može prekinuti snove.
