data-nosnippet>
Hadžići su danas bili obavijeni tugom, tišinom i suzama. Na mezarju Kopišanj, ispred Centralne džamije, klanjana je dženaza-namaz Harunu Zahiroviću, devetnaestogodišnjaku koji je tragično izgubio život u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u subotu, 19. aprila, na magistralnom putu M-17, u mjestu Osenik.
Bio je mladić pred kojim je, kako kažu njegovi poznanici, bilo hiljadu snova, planova i nada. Harun je ove godine trebao završiti medresu. Umjesto svjedočanstva o uspjehu, njegovi roditelji, rodbina, prijatelji i sugrađani oprostili su se od njega s teškim srcem i nevjericom.
Dženazu je predvodio njegov otac, Hašim efendija Zahirović. Snaga i dostojanstvo s kojim je stajao pred okupljenim ljudima, uprkos boli koju nijedna riječ ne može opisati, ostavili su snažan dojam na sve prisutne. U svom govoru, kroz suze, efendija Zahirović ispričao je da mu je sin Harun prije nekoliko dana rekao kako je sanjao da mu je otac umro.
– A Allah je odabrao da prvo ode on, moj sin… Sanjao je da sam ja umro. Ja sam mu rekao: „To je samo san, sine“, ali eto, danas ja stojim nad njegovim mezarom – rekao je efendija, teško pronalazeći riječi.
Okupljeni su jedva zadržavali suze dok su slušali njegov govor – to je bio trenutak koji će mnogima ostati urezan u sjećanje.
Harun Zahirović, kako pričaju njegovi poznanici, bio je vedrog duha, miran, odgojen i uvijek spreman pomoći drugima. Njegov prerani odlazak ostavio je prazninu koju ništa ne može popuniti.
