Ajla Drapić-Memić, sestra Džejle, tinejdžerke koja je preminula nakon liječenja zuba u ordinaciji dr. Harisa Mekića, kazala je za Avaz da želi zahvaliti svima na podršci.
Na početku razgovora Ajla ističe da „ovu bol nikome ne bi poželjela“.
– Zajedno smo provodile mnogo vremena. Moja djeca, iako su mala, iz minute u minutu traže tetku, jer ih je bezuvjetno voljela i provodila je mnogo vremena s njima. Duša mi se kida jer je moj Rejjan, koji je najmlađi, neće ni zapamtiti, a stalno ga je ljuljala, mazila, pazila… Moja Ejna je bila njen „priljepak“, nisu se razdvajale. Kako dalje, pitam se – govori kroz suze Ajla.
Kaže da joj je Džejla u bolnici govorila da jedva čeka da dođe kući i da ih zagrli.+
– Djeca nisu smjela ići u posjetu, ostala ih je željna. Stalno me pitala: „Seko, kad ću više kući?“ Ali najteži momenti su mi bili pred posljednju operaciju. Javljaju mi da mora hitno na operaciju. Šalje mi poruke: „Seko, bojim se, molim te, dovi za mene. Volim vas“, i stalno je ponavljala da nas puno voli – prisjeća se Ajla teških momenata.
Kaže da nikada neće zaboraviti njen ulazak u salu.
– Strah u očima, a osmijeh na licu, da se mi ne sekiramo. Iz minute u minutu slike mi prolaze kroz glavu, suze ne prestaju, kako dalje? Jer njen odlazak je ostavio ogromnu prazninu. Moja seka, moja radost, nije tu. Kada ne plačem, tada je zamišljam da je tu u svojoj sobi, da spava. Sad će izaći. Bile smo mnogo vezane. Moj suprug Almir je neizmjerno volio, kao svoju sestru, a ona ga je poštovala i voljela kao rođenog brata. Bila je to posebna ljubav, uvijek je štitio i udovoljavao joj. Mi ne znamo kako dalje – kazala je Ajla Drapić-Memić.
