Na današnji dan prije tačno 30 godina, Sarajevo je ponovo postalo jedno. Nakon četiri godine okupacije, opsade i nezamislive patnje, 19. mart 1996. godine ostao je upisan kao dan kada je Grbavica vraćena u okrilje grada.
Bio je to trenutak u kojem su se pomiješali radost i tuga, ponos i bol, ali i nada da život ipak može pobijediti.
Grad ponovo diše kao jedno
Reintegracijom Grbavice, posljednjeg sarajevskog naselja koje je vraćeno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, završen je proces deblokade glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Stanovnici su se vraćali svojim domovima, ali mnoge su dočekale ruševine, spaljeni stanovi i pustoš. Uprkos tome, taj dan označio je početak novog života.
Logor pod otvorenim nebom
Tokom okupacije od 1992. do 1996. godine, Grbavica je bila jedno od najstrašnijih mjesta u opkoljenom Sarajevu.
Nesrpsko stanovništvo, ali i svi koji se nisu slagali s tadašnjom politikom, bili su izloženi brutalnom nasilju – ubistvima, mučenjima, silovanjima i prisilnom radu.
Zgrade i ulice pretvorene su u mjesta straha, a mnogi su nestali bez traga.
Sarajevo podijeljeno rijekom
S druge strane Miljacke, građani slobodnog dijela Sarajeva gledali su prema Grbavici koja je bila nadohvat ruke, ali nedostižna.
Mostovi su postali linije razdvajanja između života i smrti, dok su snajperi svakodnevno sijali strah i odnijeli brojne živote.
Bitka vođena i za pregovaračkim stolom
Sudbina Grbavice odlučena je i za pregovaračkim stolom u Daytonu 1995. godine.
Pregovori o Sarajevu bili su među najtežima, a pitanje Grbavice jedno od ključnih.
Na kraju je postignut dogovor da sva sarajevska naselja budu vraćena pod kontrolu Federacije BiH, čime je omogućeno ponovno ujedinjenje grada.
Dani straha i spaljene zemlje
U mjesecima prije reintegracije, među lokalnim stanovništvom širena je propaganda i strah.
Mnogi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, a iza sebe su ostavljali spaljene stanove, uništenu infrastrukturu i devastirano naselje.
Grbavica je u tim danima ponovo gorjela.
19. mart – povratak života
Na dan reintegracije, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo, zajedno s međunarodnim snagama, ušli su u Grbavicu i uspostavili kontrolu.
Dočekale su ih prazne ulice, razrušene zgrade i sablasna tišina.
Ipak, već tog dana hiljade građana krenule su preko mostova kako bi ponovo kročile u svoje naselje.
Dolina ćupova – simbol prkosa
Poseban simbol povratka života bila je i Grbavica – stadion FK Željezničar.
Iako razoren tokom rata, već u maju 1996. godine na njemu je odigran gradski derbi pred desetinama hiljada ljudi.
To nije bila samo utakmica, već dokaz da Sarajevo živi.
Od ruševina do života
Povratak u Grbavicu bio je težak. Ljudi su se vraćali u hladne, uništene domove bez osnovnih uslova za život.
Godine koje su uslijedile obilježene su obnovom, ali i bolnim procesom traženja nestalih i suočavanja s prošlošću.
Grbavica danas
Tri decenije kasnije, Grbavica je ponovo jedno od najljepših i najživljih naselja Sarajeva.
Šetališta su puna života, zgrade obnovljene, a tragovi rata ostali su tek kao podsjetnik na cijenu slobode.
Grbavica danas nije samo dio grada – ona je simbol prkosa, opstanka i pobjede života nad zlom.
data-nosnippet>
