Dino Bektić imao je samo 28 godina kada je izgubio život pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Preminuo je u sarajevskoj bolnici, nekoliko dana nakon što je brutalno napadnut u noći s 30. na 31. maja. Danas, gotovo mjesec dana kasnije, javnost nema odgovore, a institucije – šute.
Bektića je u teškom stanju pronašao prijatelj u ulici Grbavička na Kovačićima. Umjesto da odmah pozove hitnu pomoć, odveo ga je kući, gdje je porodica tek kasnije shvatila ozbiljnost stanja i pozvala ljekare. U Zavod za hitnu pomoć pristupio je u pratnji člana porodice, nakon čega je hitno prebačen na KCUS, gdje su mu konstatovane teške povrede glave opasne po život.
Operisan je i smješten na Kliniku za neurohirurgiju, ali borba je bila izgubljena. Dino je nekoliko dana proveo u induciranoj komi i preminuo 5. juna.
Njegov otac Suad Bektić ranije je javno zavapio:
“On je u komi. Opasno je stanje, da ne može biti gore. Operisan je. Dijete je mirno, svi ga poznaju. Ja nemam drugu pomoć. Nemam šta da radim. Vapaj.”
No, uprkos tom vapaju, uprkos medijima, uprkos činjenici da je jedan mladi život prekinut – ništa se nije dogodilo.
Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo su za medije potvrdili da obdukcioni nalaz još uvijek nije dostavljen i da zbog toga ne mogu govoriti o uzroku smrti.
“Kada se okončaju sve potrebne radnje i vještačenja, informisat ćemo javnost”, kratko su saopćili.
Otvorena je i istraga o kretanjima Bektića te noći i kontaktima koje je imao, ali nije poznato da je iko uhapšen ili osumnjičen. Bez snimaka nadzornih kamera, bez svjedoka, bez odgovornosti – ubistvo Dine Bektića polako tone u zaborav.
A to je upravo ono što ne smijemo dopustiti.
Dinin život, porodica, prijatelji, ova zemlja – zaslužuju istinu. Zaslužuju pravdu. Jer kad ubistva mladih ljudi u miru ne izazovu buru u društvu, onda je pitanje: šta smo to postali?
Ko je ubio Dinu Bektića – i zašto to još uvijek ne znamo?