Sarajevo, grad sa bogatom i raznovrsnom istorijom, u vreme Jugoslavije postao je simbol jedinstva, ali i tereta prošlih ideologija koje su oblikovale njegovu sadašnjost i budućnost. Tito i komunizam ostavili su snažan pečat na ovom gradu, često se prepoznajući kroz nazive ulica, škola i značajnih objekata, piše Bosnevija.
Branko Radičević i njegova pesma “Ajduk”
Jedan od najpoznatijih trenutaka u ovoj istoriji desio se još 1843. godine, kada je srpski pesnik Branko Radičević napisao svoju pesmu “Ajduk”, u kojoj je spominjao „turške glave“ i „bule“, sarkastično govoreći o Bosni i Sarajevu. Za mnoge, pesma je bila simbol sukoba između različitih kultura i naroda. Ni tada se niko nije mogao zamisliti da će Sarajevo postati grad sa preko 80% bošnjačkog stanovništva, što je i danas važan deo istorije ovog grada. U međuvremenu, Radičević je postao simbol otpora prema onima koji su negirali srpske tradicije.
Skenderija i njen specifičan naziv
Skenderija, sadašnja oblast koja se prostire u Sarajevu, nosila je ime od jedne od najvećih džamija srušenih tokom izgradnje Jugoslavije. Iako je danas postojala samo u obliku dvorane, naziv Skenderija ostao je na snazi sve do današnjih dana. Ovaj naziv ukazuje na značaj koji je Jugoslavija pridavala očuvanju kulturnih spomenika, ali i na promene koje su se dešavale u Bosni tokom perioda komunističkog uređenja.
Škole i njihove promene kroz godine
Do 1992. godine, Sarajevo je imalo 57 osnovnih škola, od kojih je deset bilo imenovano po ličnostima koje su imale veze sa komunističkom ideologijom. Međutim, 47 škola bilo je posvećeno poznatim ličnostima, a najviše je bilo onih koji su nosili srpske nacionalne osobine, uključujući Srbe i Hrvate. Ovaj fenomen ukazuje na specifične političke i ideološke procese koji su oblikovali Sarajevo.
Ulice koje su nosile bošnjačke i srpske nazive
Ulice su nosile imena velikih političkih figura, a mnoge su bile preimenovane tokom vremena kako bi odražavale specifične političke stavove, što je često bilo pod uticajem komunističkih vlasti. Tako su mnoge ulice nosile naziv u odnosu na Tita, ali i na druge srpske heroje. Na kraju, nakon raspada Jugoslavije, promena imena postala je nužnost, jer su nove političke realnosti zahtevale redefinisanje imena ulica.
Bitke za opstanak
Tokom poslednjih godina Jugoslavije, grad je doživeo brojne promene, a 1992. godine prekretnica je kada su mnoge ulice i školske institucije pretrpele temeljne promene. Zakonodavne reforme, političke ideje i referendumi dovele su do temeljnih promena u nazivu ulica i institucija koje su bile postavljene još u vreme bivše Jugoslavije.
Na kraju Jugoslavije
Sarajevo je moralo dočekati 1992. godinu i kraj Jugoslavije, što je označilo pad komunizma i početak novog političkog perioda. Ipak, i pored ovih promena, Tito i komunizam ostavili su neizbrisiv trag, a čak ni sa svim promenama kroz istoriju, naziv Branka Radičevića nikada nije izbrisan iz sarajevskih ulica.
