U banjalučkom naselju Nova Varoš proteklih dana osvanuo je mural posvećen Slavku Aleksiću, zloglasnom četničkom vojvodi i komandantu paravojne formacije “Novosarajevski četnički odred”, koji je prošle sedmice preminuo u Trebinju. Prema informacijama objavljenim na društvenim mrežama, mural je oslikan na jednom od stambenih objekata u Novoj Varoši. U njegovom potpisu nalazi se oznaka “L 87”, što se tumači kao jasan znak da iza murala stoje pripadnici navijačke grupe FK Borac Banja Luka, poznate pod imenom “Lešinari” koji su osnovani 1987. godine.
Slavko Aleksić – Zloglasni komandant “Novosarajevskog četničkog odreda”
Slavko Aleksić važio je za jednog od najozloglašenijih četničkih komandanata tokom rata u Bosni i Hercegovini i bio je simbol terora nad civilnim stanovništvom tokom opsade Sarajeva. Iako nikada nije osuđen za ratne zločine, njegovo ime se godinama vezuje za najteža kršenja ljudskih prava na području sarajevskog naselja Grbavica i šireg područja Novog Sarajeva.
Aleksić je rođen 1956. godine u selu Bogdašići kod Bileće, ali je veći dio života proveo u Sarajevu, gdje je studirao pravo i radio u pošti. Krajem osamdesetih godina politički se aktivirao, a 1990. bio je među osnivačima četničkog pokreta u Sarajevu i član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja.
Vođa paravojne formacije “Novosarajevski četnički odred”
Nakon izbijanja rata u BiH, preuzeo je komandu nad takozvanim “Novosarajevskim četničkim odredom” Vojske Republike Srpske, sa sjedištem na Grbavici. Titulu četničkog vojvode dodijelio mu je Vojislav Šešelj 13. maja 1993. godine, a kasnije i Momčilo Đujić. Njegov odred držao je položaje na nekim od najzloglasnijih tačaka opsade Sarajeva, uključujući linije razdvajanja kod Jevrejskog groblja, odakle su snajperisti djelovali prema civilnim dijelovima grada.
Ratne zločine i svjedočanstva pred Haškim tribunalom
Svjedoci pred Haškim tribunalom opisivali su da su pripadnici Aleksićevog odreda, prepoznatljivi po dugim bradama i četničkoj ikonografiji, učestvovali u teroru nad preostalim nesrpskim civilima na Grbavici. Prema tim iskazima, prisilni rad, pljačke i ubistva bili su dio svakodnevice na područjima pod njihovom kontrolom, a zarobljeni civili su tjerani da kopaju rovove na položajima s kojih je Sarajevo bilo izloženo snajperskoj vatri. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je Grbavica pripala Federaciji BiH, Aleksić je u martu 1996. godine imao značajnu ulogu u prisiljavanju srpskog stanovništva da napusti taj dio Sarajeva.
Uloga u “Sarajevo Safari” aferi
Aleksić je bio uključeni u aferu “Sarajevo Safari”, u kojoj su se pojavile tvrdnje da su bogati stranci tokom opsade Sarajeva plaćali novac kako bi s položaja Vojske Republike Srpske pucali na civile. U tom kontekstu iznesene su i optužbe da je u Aleksićevom odredu kao “ratni dobrovoljac” boravio i današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Novinar Domagoj Margetić i beogradski advokat Čedomir Stojković tvrdili su da je Aleksić mogao biti ključni svjedok koji bi rasvijetlio te navode, te da je zbog toga sklonjen iz Bosne i Hercegovine uz pomoć srbijanskih sigurnosnih službi.
Novi mural – Zaslužuje li ova figura počast?
Ovo je samo jedan u nizu murala posvećenih ratnim strukturama Republike Srpske koji su učestvovali u zločinima nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom tokom agresije na BiH. Prije nekoliko mjeseci upravo u Banjoj Luci osvanuo je jedan posvećen ratnom komandnantu VRS-a zločincu Ratku Mladiću. Novi mural posvećen Slavku Aleksiću ponovo podiže pitanje postojanja takvih simbola u javnom prostoru i njihovih implikacija na društvo koje još uvijek nosi rane iz prošlih ratova.
