Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić uputio je otvoreno pismo portparolu SNSD-a Radovanu Kovačeviću, povodom njegove izjave u kojoj je prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića uporedio s Adolfom Hitlerom.
Pismo, koje ef. Cerić opisuje kao „kratki izvještaj iz unutrašnjosti crne savjesti“, predstavlja oštru, ali argumentovanu osudu relativizacije zločina, poricanja presuđenog genocida i, kako navodi, svjesnog vrijeđanja žrtava.
Pismo prenosimo u cijelosti:
– Ne-poštovani ne-gospodine Kovačeviću,
Vaša izjava, u kojoj Adolf Hitler i Alija Izetbegović stoje u istoj rečenici, nije politički stav. To je moralna dijagnoza. I to ne ona koju se liječi argumentima, nego ona koju historija bilježi kao simptom dubokog, upornog i voljno njegovanog poricanja zločina.
Vaša logika je fascinantna u svojoj brutalnoj iskrenosti: sud vrijedi samo kad sudi drugima, presuda postoji samo dok ne dotakne „naše“, a genocid je – kako izgleda – stvar interpretacije, montaže i dobrog osvjetljenja. Karadžić i Mladić, pravosnažno doživotno osuđeni pred civilnim međunarodnim sudom u Haagu, u vašem univerzumu postaju fusnota. Alija Izetbegović – čovjek bez optužnice – postaje Hitler. Jer zašto ne? Ako već gazimo istinu, hajde da trčimo.
Posebno je dirljivo kako s takvom lahkoćom brišete presude, masovne grobnice i DNK identifikacije, kao da se radi o pogrešno napisanoj rečenici, a ne o hiljadama imena uklesanih u kamen. U toj operaciji amputacije savjesti nema krvi – jer ste je već odavno isprali cinizmom.
Vi ne negirate genocid zato što ne znate. Vi ga negirate zato što znate tačno šta radite. Vi ne vrijeđate žrtve slučajno, nego programski. I ne, to više nema veze s politikom. To je ritualno ponižavanje mrtvih u nadi da će živi oguglati.
Zato ovo nije polemika. Ovo je bilješka sa ruba ljudskosti. Jer kad se genocid pretvara u „mišljenje“, a žrtva u „paralelu“, onda ne govorimo o slobodi govora, nego o slobodi gađenja.
Postscriptum:
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde u Haagu su civilni sudovi. Radovan Karadžić i Ratko Mladić su pravosnažno osuđeni na doživotne kazne zatvora za genocid nad Bošnjacima. Presude sadrže hiljade dokaza, svjedočenja preživjelih, forenzičke nalaze masovnih grobnica i DNK identifikacije ubijenih.
Alija Izetbegović nikada nije bio optužen ni osuđen ni pred jednim sudom.
Ove činjenice nisu stav, nisu mišljenje i nisu paralela. One stoje bez obzira na to ko ih poriče.
Konačno, historija neće pamtiti vaše izjave kao kontroverzu, nego kao fusnotu uz riječi: „Gadim se na lažove i negatore istine o dokazanom i presuđenom genocidu nad Bošnjacima.“
Otvoreno pismo Mustafe ef. Cerića dolazi u trenutku pojačanih političkih tenzija i sve učestalijih pokušaja relativizacije presuđenih ratnih zločina, što je u više navrata naišlo na oštre osude domaće i međunarodne javnosti.
