Bosna i Hercegovina će u narednih nekoliko godina morati značajno modernizovati svoj elektroenergetski sistem kako bi odgovorila na izazove koje donosi energetska tranzicija. Predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sisteme – CIGRE, prof. dr. Zijad Bajramović, ističe da je do 2030. godine u elektrodistributivne mreže neophodno uložiti čak 1,4 milijarde KM.
Razvoj obnovljivih izvora energije, posebno solarnih i vjetroelektrana, već sada stvara određena zagušenja u prenosnim i distributivnim sistemima, što je problem s kojim se suočavaju sve zemlje regiona. Pored toga, očekuje se da će opterećenje mreže dodatno rasti usljed elektrifikacije transporta, kao i povećane potrošnje električne energije u sektorima grijanja i hlađenja.
Prema riječima Bajramovića, BiH hitno treba nove 110 kV trafostanice, završetak procesa prelaska na 20 kV naponski nivo, ali i prilagođavanje mreže sve većem broju domaćinstava koja postaju tzv. prozumeri – korisnici koji pored potrošnje proizvode i vlastitu energiju, najčešće postavljanjem solarnih panela na krovove. Upravo taj trend, iako pozitivan, donosi i nove tehničke izazove u pogledu balansiranja i održavanja kvaliteta snabdijevanja.
Kao jedno od ključnih rješenja nameće se baterijsko skladištenje električne energije. Ovi sistemi, kako objašnjava Bajramović, mogu apsorbirati viškove proizvodnje u periodima kada je potrošnja manja, a energiju vraćati u mrežu u trenucima kada je ona potrebna. Time se ne samo rasterećuje mreža, već se i smanjuje rizik od ograničavanja rada solarnih i vjetroelektrana. Procjene pokazuju da bi za priključenje 1.500 MW solarnih elektrana i 1.000 MW vjetroelektrana bilo potrebno instalirati baterijske tehnologije snage 225 MW i kapaciteta 450 MWh.
Osim tehničkih, neophodno je riješiti i finansijske izazove. Bajramović naglašava da će u narednom periodu neminovno doći do povećanja distributivne mrežarine, koju neka elektroprivredna preduzeća nisu mijenjala više od deset godina. Na taj način obezbijedila bi se sredstva za modernizaciju i jačanje mreže. Uz to, smatra da je sazrelo vrijeme i za uvođenje tzv. G-komponente – dodatne tarife koju bi plaćali proizvođači električne energije za korištenje prenosnih i distributivnih kapaciteta.
