Jedan od najpoznatijih zviždača u Bosni i Hercegovini, Emir Mešić, danas će biti ukopan na mjesnom mezarju u Kovačevićima kod Živinica. Njegova smrt u 41. godini duboko je potresla javnost i još jednom otvorila pitanje cijene koju u Bosni i Hercegovini plaćaju oni koji odluče progovoriti o korupciji.
Kao zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Mešić je 2019. godine Tužilaštvu BiH prijavio niz koruptivnih radnji rukovodilaca ove institucije, uključujući i postupke tadašnjeg direktora Mire Džakule. Zbog toga mu je Agencija za prevenciju korupcije dodijelila status zaštićenog prijavitelja korupcije, koji je, barem na papiru, trebao garantirati sigurnost i zaštitu na radnom mjestu.
U praksi se, međutim, desilo suprotno. Nakon prijave korupcije, Mešić je bio izložen snažnim pritiscima. Protiv njega su pokrenuta tri disciplinska postupka, uz optužbe da je narušio ugled institucije i prekršio interne pravilnike. Uslijedilo je premještanje na niže rangirano i slabije plaćeno radno mjesto, a potom i otkaz.
Presuda kojom je ostao bez posla temeljila se na internim aktima UIO, koji su, kako je pokazala sudska praksa, imali prednost nad Zakonom o zaštiti prijavitelja korupcije. Time je Mešić praktično ostao bez institucionalne zaštite, iako je formalno imao status zviždača.
Umjesto podrške države, suočio se s izolacijom, gubitkom egzistencije i osjećajem da je ostavljen sam. Mnogi njegov slučaj danas vide kao poruku svima koji razmišljaju da prijave nezakonitosti – da se u postojećem sistemu borba za istinu skupo plaća.
Dženaza Emiru Mešiću bit će klanjana danas u Kovačevićima. Iza njega su ostali roditelji, supruga i troje djece. Njegova priča ostaje snažan simbol problema u Bosni i Hercegovini – države koja zakonski štiti zviždače, ali ih u stvarnosti često prepušta samima sebi.
