Još uvijek je teško povjerovati da Hana Akmadžić više nije među živima. Petnaestogodišnja djevojčica porijeklom iz Cazina jedna je od žrtava stravičnog napada u srednjoj školi u Grazu. Njena porodica, prijatelji i svi koji su je poznavali, ostali su bez riječi.
Među onima koji tugu nose najdublje je i njen daidža, Ilhad Kendić, koji jedva pronalazi snagu da izgovori rečenicu.
– Bila je moje dijete, ne samo nećakinja. Naš rajski cvijet. Ne mogu vjerovati da je više nema – govori Ilhad, skrhan bolom.
Ilhad živi u Mariboru, ali je s Hanom bio u stalnom kontaktu. Poruke, pozivi, povremeni susreti – toliko su mu značili da nije ni slutio da će joj posljednji zagrljaj uoči Bajrama biti i oproštaj.
– Grlila me, smijala se… Nisam znao da je to zadnji put. Bila je tiha, pažljiva, nježna. Poštovala je svakoga, pomagala majci, voljela školu. Htjela je upisati medicinu i pomagati drugima. Bila je prečista za ovaj svijet – tiho priča Ilhad.
Trenutak kad je čuo vijest da je Hana među ubijenima zauvijek mu je ostao urezan.
– Zvao sam je odmah. Nije se javljala. Samo tišina. Srce mi je puklo.
U krvavom napadu koji se dogodio u utorak, naoružani 21-godišnjak upao je u školu BORG Dreierschützengasse u Grazu i ubio deset osoba. Osim Hane, među stradalima su i Kaid J. iz Travnika i Lea Bajrami (15) s Kosova. Napadač je kasnije izvršio samoubistvo, a motiv još nije poznat.
Ilhad je, čim je saznao, iz Vira krenuo za Graz. Porodična bol je nepodnošljiva.
– Kratko sam se čuo sa sestrom. Slomljeni smo. Jedino nas vjera drži na životu, to nas spašava. Neka naš melek ode u raj.
