Na novom Gradskom mezarju Radimlja–Poprati u Stocu danas je obavljena prva dženaza i izvršen prvi ukop, čime je ovo mezarje i simbolično otvoreno. Prvi ukopani bio je Asim Ivanković, bivši logoraš i dugogodišnji stanovnik Stoca, koji je preminuo u 83. godini života u švedskom Malmöu.
Ivanković je prije rata živio i radio u Stocu, gdje je bio zaposlen u više lokalnih preduzeća, među kojima su Šipad Enterijer, građevinsko preduzeće i Metal. Kao civil dočekao je rat 1992. godine u svom rodnom gradu.
Tokom 1993. godine Asim Ivanković je odveden u logor Gabela, jedan od najzloglasnijih logora koje je tokom rata u Bosni i Hercegovini uspostavilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Logor se nalazio u blizini Čapljine i služio je za pritvaranje bošnjačkih civila i ratnih zarobljenika iz Stoca, Mostara i drugih mjesta u Hercegovini.
Zarobljenici u logoru Gabela bili su izloženi teškim i nehumanim uslovima – fizičkom i psihičkom zlostavljanju, prisilnom radu, nedostatku hrane i medicinske njege. Zločini počinjeni u ovom i drugim HVO-ovim logorima dokumentovani su u brojnim izvještajima domaćih i međunarodnih institucija, kao i u presudama Haškog tribunala.
Ivanković je u logoru proveo približno šest mjeseci. Nakon oslobađanja više nije mogao nastaviti život u Stocu. Prvo je izbjegao u Gašince, zatim u Istru, a potom je zajedno s porodicom deportovan u Švedsku, gdje je proveo ostatak života.
Njegova životna sudbina obilježena je ratnim gubicima kroz dvije historijske epohe – kao dijete ostao je bez oca koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a decenijama kasnije i sam je postao žrtva rata i logora.
Iako je posljednje decenije života proveo u inostranstvu, porodica je odlučila da Asim Ivanković bude ukopan u rodnom Stocu. Prvi ukop na Gradskom mezarju Radimlja–Poprati nosi snažnu simboliku – ne samo kao početak rada novog mezarja, već i kao dostojanstven povratak bivšeg logoraša u grad iz kojeg je tokom rata nasilno odveden.
