U Krajini, nekada simbolu otpora, hrabrosti i posljednje linije odbrane Bosne i Hercegovine, danas se odvija proces koji sve više zabrinjava građane – proces postepenog slabljenja političke pozicije Bošnjaka u korist interesa pojedinaca i njihovog opstanka na vlasti.
Najnoviji potez vlasti Unsko-sanskog kantona otvorio je niz ozbiljnih pitanja, naročito nakon informacije da je Bobana Velaga Lipić iz Bosanskog Petrovca – članica SNSD-a, politička miljenica Milorada Dodika i osoba koja je javno negirala genocid u Srebrenici – dobila rukovodnu poziciju u Upravi policije MUP-a USK.
Riječ je o osobi koja je na izborima 2024. bila kandidat SNSD-a za načelnika Bosanskog Petrovca, stranke čija je kampanja u tom kraju vodila otvoreno antibošnjačku politiku. Umjesto da takav politički profil bude neprihvatljiv za institucije kantona, on je nagrađen jednom od najosjetljivijih funkcija u bezbjednosnom aparatu.
Ovaj potez otvara gorku dilemu:
Ko zapravo upravlja Kantom? Za koga radi ova vlast? I kako je moguće da kadrovi stranke koja negira genocid dobijaju pozicije u policiji bošnjačkog kantona?
Dok se hiljade građana Krajine bore sa inflacijom, odlaskom mladih, urušavanjem zdravstva i obrazovanja, te svakodnevnim egzistencijalnim problemima – kantonalna vlast zapošljava političke kadrove SNSD-a. Stranke koja javno osporava državnost Bosne i Hercegovine i sije podjele gdje god može.
Umjesto da se otvore konkursi za djecu šehida, boraca 5. korpusa, socijalno ugrožene i mlade koji napuštaju Krajinu u rekordnim brojkama – vlast u USK zapošljava politički podobne ljude koji godinama djeluju protiv interesa države u kojoj dobijaju platu.
Kadroviranje u Upravi policije USK nije samo administrativna odluka. To je politička poruka.
Poruka da se ruše standardi, da se brišu crvene linije i da se Krajina postepeno uvlači u političke aranžmane koji nemaju nikakve veze s voljom građana.
Poruka da se stvara ambijent u kojem Bošnjaci u svom najvećem uporištu postaju manjina u institucijama koje bi trebale štititi njihove interese.
Zato mnogi danas postavljaju ključno pitanje:
Hoće li građani šutjeti dok se negatori genocida postavljaju na pozicije s kojih se komanduje policijom u bošnjačkom kantonu?
Vrijeme za šutnju je prošlo – poručuju aktivisti, nevladin sektor i građani koji s nevjericom gledaju šta se događa u njihovom kantonu.
Ovaj slučaj postao je test povjerenja u institucije, test političke odgovornosti i test toga hoće li Krajina dopustiti da se njen glas utiša, a njen identitet potisne zarad dnevno-političkih interesa.
Jer kada se jednom izbrišu crvene linije – povratak na staro postaje gotovo nemoguć.
